Jedna od izreka Ive Andrića glasi ovako: “Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti.” Strah je jedna od naših najprimarnijih i najranijih emocija, formira se u djetinjstvu i ostaje s nama tijekom cijeloga života, dok ga se ne odlučimo osloboditi. Prirodno je ponekad se bojati, ali strah nekada može upravljati ljudima u tolikoj mjeri da ih učini nesposobnima za proaktivnost i promjenu. Sprječava nas da nastupamo, da živimo svoj životni san i da u konačnici živimo sretno.
Upravlja li strah i vašim životom? Kako se jednog dana osvrćući se na vaš život ne biste kajali za propuštenim prilikama samo zato što ste se bojali nečega, obratite pažnju na sljedeće stvari.
Vjerujte u sebe
Kada nemate vjeru u sebe strah preuzima vodstvo pa je stoga vjera u sebe prvi korak oslobađanja od strahova. Trebate postati svjesni svoje osobne moći, znati da možete kontrolirati svoje misli, emocije, energiju te fizičku snagu. Ljudi većinom sami kreiraju svoju realnost, a ako ste žrtva vlastitih misli i odašiljate negativnu energiju, istu takvu ćete i privlačiti.
Suočite se sa strahom
Suočavanje sa strahom podrazumijeva prihvaćanje straha i osvještavanje onoga čega se bojimo. Ono podrazumijeva promjenu stava prema strahu i prihvaćanje ideja da strah nije opasan i da se može prevladati samo suočavanjem i izlaganjem, a nikada potiskivanjem i izbjegavanjem. Strah nije izraz slabosti, a suočavanje s njim je izraz hrabrosti.
Vizualizirajte pozitivne ishode
Izreka još jednog književnika, ovog puta Marka Twaina glasi “Moj život je bio pun teških nesreća od kojih se većina nikad nije dogodila.” Većina nas često automatski razmišlja o svemu lošem što bi nam se moglo dogoditi, što je velikim dijelom uvjetovano vlastitim iskustvima, ali i učenjem od bliskih osoba. Svakako je nerealno očekivati da će nam se događati samo pozitivne stvari, ali možemo vježbati svoj um da se što češće spontano usmjerava na ugodna, umjesto na neugodna očekivanja.
Napustite svoju zonu komfora
Sve najbolje stvari su vam nadohvat ruke, samo trebate posegnuti za njima izvan svoje sigurne zone. Na granicama te zone stoje strahovi koji vas uvjeravaju da ćete ugroziti sve što jeste i što imate ako prijeđete granicu pa se često obeshrabreni vraćate natrag. Strahovi nisu tu da nas spašavaju od potencijalnih neuspjeha jer nemaju nikakve veze s činjenicama iz svijeta koji nas okružuje zato dajte sve od sebe da im ne pridajete preveliku važnost i djelujte.
Svi osjećaju strah
Strah osjećaju čak i osobe koje stalno isprobavaju nove stvari i koje godinama žive izvan svoje zone komfora, ali mu ne pridaju pozornost i djeluju unatoč strahu, a svaki put kada to učine stvaraju naviku djelovanja koje onda postaje automatsko. Ako se plašite nečega i sumnjate u sebe imate mogućnost poduzeti nešto hrabro što će omogućiti da izađete iz dosadašnjih okvira i nakon novog iskustva postanete snažnija i sposobnija osoba.
U trenutku kada prebrodite svoje strahove, istovremeno ćete shvatiti da uopće nisu bili vrijedni vaše silne brige, a ako se nešto i završi lošije od onog što smo očekivali, male su šanse da će to biti prema onom najgorem scenariju kojeg smo zamislili. I loše stvari i neuspjeh trebamo gledati kao vrijedno iskustvo iz kojeg možemo naučiti kako se u budućnosti što bolje nositi sa sličnim situacijama.
Moji najveći strahovi su strah od neuspjeha i strah od nepoznatog. Za prvi mogu reći da sam ga se gotovo u potpunosti oslobodila, ali ovaj drugi me još uvijek prati. Koji su vaši strahovi? Suočavate li se s njima ili okrećete glavu od njih?
Odgovori