Planinarenje je jedna od aktivnosti koja me je uvijek privlačila. Nakon nekoliko propalih dogovora i planova da se čak upišem u neko planinarsko društvo pala je odluka da prva planina na koju ću se uspeti bude Kamešnica.
Kamešnica je planina koja se nalazi na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a veći dio se nalazi u Livanjskoj općini. Najviši vrh je Konj (1854 m n/v) i pripada Bosni i Hercegovini. Kamešnica je nastavak Dinarskog lanca planina, a prekrasna je za planinarenje u proljetnim i jesenskim mjesecima. Međutim, zbog dodira dvaju klimatskih područja treba računati na nagle i nepredviđene promjene vremena i stoga uvijek biti na oprezu.
Planini se s hrvatske strane pristupa cestom Sinj – Otok – Korita – Gornja korita. S obzirom na to da sam ja rođena u Livnu (BiH), mi smo se odlučili na uspon s druge strane, a on počinje u mjestu Podgradina kod Livna. Išli smo stazom koja kroz visoku makiju, a kasnije visoku bukovu šumu, vodi do izvora i planinarskog doma “Pešino vrilo” koji se nalazi na 1350 metara nadmorske visine.
Iako je početni plan bio napraviti kraći odmor kod doma i nastaviti do vrha Konj, ja nisam bila baš u nekoj top formi i shvatila sam da neću imati dovoljno snage doći do vrha i vratiti se nazad pa sam odlučila da odem dalje samo do mjesta pod nazivom Gola kosa, koje je od Pešinog vrila udaljeno 20 minuta laganog hoda.
Gola kosa je mjesto koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Riječ je o velikoj kosini na kojoj nema ničega osim travnatih biljaka. Okružena je s jedne strane niskim raslinjem, a s druge gustom borovom i bukovom šumom. Da vam ne objašnjavam koliko je prekrasan pogled koji se pruža s tog mjesta, ostavit ću vam par fotografija da se sami uvjerite.
Ako se dobro sjećam, uspon od mjesta Podgradina – Pešino vrilo – Gola kosa je trajao oko 3 sata, uz odmor kod planinarskog doma i nekoliko pauza cijelim putem koje sam morala uzeti da bi došla do zraka. 😀 Moje prvo planinarsko iskustvo je prošlo odlično, bez ikakvih problema i ostalo mi je u jako lijepom sjećanju, ali bilo bi još ljepše da sam se prije polaska bolje informirala o nekim stvarima zato vam u nastavku donosim nekoliko kratkih savjeta.
Što je potrebno za planinarenje
Planine su veličanstvene i prekrasne, ali nose i neke opasnosti kojih treba biti svjestan prije nego se zaputimo na njih. Vrijeme se često mijenja i prirodne sile koje se očituju na različite načine vrlo lako mogu ugodno iskustvo pretvoriti u avanturu opasnu po život. Kako bi planinarenje prošlo ugodno i sigurno te nam ostalo u lijepom sjećanju, najvažnije je da upoznamo svoje sposobnosti i mogućnosti te u skladu s njima izaberemo odgovarajuću stazu.
Sljedeći korak je izabrati prikladnu odjeću i obuću i racionalno se spakirati. Naravno, uputiti se na planinu bez ičega je jako neodgovorno, ali ne trebate se ni pretrpavati. Vrlo bitno je i pratiti vremensku prognozu i prilagoditi joj se, a ako prijeti opasnost od lošeg vremena bolje je odustati.
Jedno od najvažnijih pravila kod planinarenja je i to da nikada ne biste trebali sami ići u planine i sa sobom uvijek nosite mobitel kako bi mogli pozvati pomoć ukoliko bude potrebno. Dobra ideja je ponijeti i dodatnu bateriju za mobitel, ako je to moguće.
Zašto je planinarenje zdravo
Planinarenje je aerobna vježba tijekom koje su uključeni svi mišići i koja poboljšava ukupne fizičke sposobnosti. Osim toga što sagorijeva kalorije (nekoliko stotina) neke od prednosti koje donosi redovita aerobna tjelovježba su sljedeće: poboljšava izdržljivost, smanjuje postotak tjelesne masnoće, smanjuje rizik od kroničnih bolesti poput dijabetesa i bolesti srca, može poboljšati ravnotežu, smanjuje trigliceride u krvi, povećava HDL (dobri) kolesterol itd.
Planinarenje je zdravo, ali je odlično i za popravljanje raspoloženja i to sa sigurnošću mogu potvrditi. Gotovo netaknuta priroda i prekrasni prizori na svakom koraku oduzimaju dah i jednostavno nema mjesta lošem raspoloženju i crnim mislima. Pokušajte, obećavam da ćete biti oduševljeni! 🙂
Odgovori